35. obljetnica „krvave daruvarske nedjelje“ - sjećanje koje ne blijedi i žrtva koja nas obvezuje

Naša je dužnost čuvati uspomenu, poštovati njihove obitelji i prenositi istinu, a posebno je naša dužnost učiniti sve da mladi naraštaji ne odrastaju samo znajući da je Domovinski rat postojao, nego da razumiju što je značio i kolikom je cijenom plaćena naša sloboda

Foto: Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska

Danas, 1. rujna, s dubokim pijetetom i ponosom prisjećamo se hrvatskih vitezova koji su svoje živote položili za slobodu - Tihomira Vrdoljaka, Srećka Manđinija, Eugena Lapčića, Željka Bublića, Tihomira Lneničeka i Vlade Plažanina.
 
Prošlo je 35 godina, a bol zbog njihovog odlaska nije nestala. Vrijeme je samo učinilo još snažnijom spoznaju koliko je velika bila njihova žrtva i koliko je sloboda koju danas živimo skupo plaćena. Zato se svake godine vraćamo na ova mjesta - ne samo kako bismo se prisjetili jednog tragičnog dana, nego kako bismo sačuvali istinu o ljudima koji su u najtežim trenucima stali u obranu svoga doma, svoga naroda i svoje domovine.
 
U Bjelovaru, Daruvaru, Donjem Daruvaru i Doljanima i ove je godine dostojanstveno obilježena 35. obljetnica događaja koji je 1. rujna 1991. godine trajno upisan u povijest Domovinskog rata kao „krvava daruvarska nedjelja“.
 
Obilježavanje je započelo na grobu Tihomira Vrdoljaka na bjelovarskom groblju Borik, gdje su se okupili članovi obitelji, prijatelji, suborci, predstavnici hrvatske policije, braniteljskih udruga te predstavnici lokalne i regionalne vlasti.
 
Na mjestu gdje počiva hrvatski vitez ponovno je odjeknula poruka koja se ne smije izgubiti s protokom vremena - sloboda koju danas imamo nije bila darovana. Ona je izborena i plaćena životima.
 
Tihomir Vrdoljak, policijski službenik Policijske postaje Bjelovar, bio je prvi poginuli hrvatski redarstvenik i branitelj s bjelovarskog područja. Njegov je mladi život prekinut u obrani Daruvara, ali njegova žrtva nije završila njegovom smrću. Ona je postala dio temelja slobodne Hrvatske.
 
Uz njegov grob ove je godine posebno snažno odjeknula i spoznaja o praznini koju osjećaju obitelji poginulih. Nakon što se prošle godine svojim sinovima pridružila njihova majka Finka, majka hrabrosti, njezina je odsutnost još jednom podsjetila sve okupljene koliko je Domovinski rat duboko obilježio čitave obitelji.
 
Cvijeće položeno na grob i svijeće koje su zasjale nisu bili samo znakovi poštovanja. Bili su to znakovi zahvalnosti čovjeku koji je svojom žrtvom zadužio generacije koje dolaze.
 
1. rujna 1991. - dan koji ne smijemo prepustiti zaboravu
 
Put sjećanja nastavio je prema Donjem Daruvaru, na mjesto na kojem je 1. rujna 1991. godine Tihomir Vrdoljak teško ranjen u žestokom napadu neprijateljskih postrojbi. Bio je to dan u kojem su se hrabrost, strah, neizvjesnost i ljubav prema domovini susreli na istom mjestu.
 
U prijepodnevnim satima policajci i pripadnici Odreda narodne zaštite krenuli su u akciju spašavanja zarobljenih branitelja u Doljanima. U teškim okolnostima i pod snažnim pritiskom neprijatelja, branitelji su se našli u gotovo bezizlaznoj situaciji. Nakon zarobljavanja uslijedili su mučenje i ubojstva.
 
Srećko Manđini i Eugen Lapčić, policajci Policijske postaje Daruvar, te Željko Bublić, pripadnik Odreda narodne zaštite, izgubili su svoje živote. Stradali su i civili Tihomir Lneniček i Vlado Plažanin, dok je više branitelja i civila ranjeno.
 
Istoga dana, u poslijepodnevnim satima, borbe su se nastavile u Donjem Daruvaru. U obrani tog područja teško je ranjen Tihomir Vrdoljak, zajedno s još petoricom suboraca. Od zadobivenih rana Tihomir je nedugo zatim preminuo.
 
Jedan dan. Toliko života. Toliko obitelji zavijenih u crno. Toliko sudbina zauvijek promijenjenih.
 
Zato 1. rujna nije samo datum u kalendaru. To je datum koji govori o cijeni slobode.
 
Kod spomen-obilježja Tihomiru Vrdoljaku u Donjem Daruvaru položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće u znak zahvalnosti i poštovanja. Počast su odali članovi obitelji, predstavnici Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Bjelovarsko-bilogorske županije, predstavnici Bjelovarsko-bilogorske županije i gradova Bjelovara i Daruvara te brojni članovi braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata.

U ime Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske počast je odao načelnik policijske uprave i ratni zapovjednik ATJ Lučko Jakob Bukvić sa suradnicima - načelnicima policijskih postaja i zapovjednikom Interventne jedinice policije.
 
Sjećanje je naša odgovornost prema mladima
 
Na mladima ostaje da čuvaju ono što su prethodne generacije obranile, ali prije svega moraju znati što se dogodilo i zašto. Ne možemo očekivati da će mladi naraštaji razumjeti vrijednost slobode ako im ne govorimo o onima koji su za nju dali najviše - vlastiti život.
 
Zato im moramo govoriti o njima, kao i o svim hrvatskim braniteljima koji su stali pred opasnost kada je bilo najteže. Moramo im govoriti ne samo o datumima i vojnim operacijama, nego o ljudima. O njihovim obiteljima, snovima, prijateljstvima i životima koji su mogli izgledati potpuno drukčije da nije bilo rata. Jer iza svakog imena na spomeniku stajao je čovjek. Čovjek koji je imao majku, oca, suprugu, djecu, prijatelje. Čovjek koji je imao svoje planove i svoje sutra.
 
Oni su svoje sutra poklonili Hrvatskoj.
 
Doljani - mjesto na kojem uspomene i dalje žive
 
Obilježavanje 35. obljetnice nastavljeno je u Doljanima, gdje je kod spomen-obilježja pogibije Srećka Manđinija i Eugena Lapčića položeno cvijeće i zapaljeno svijeće.
 
Na ovom mjestu ponovno su se susreli prošlost i sadašnjost. Sudionik i svjedok tadašnjih događaja Darko Polak svojim je obraćanjem evocirao uspomene na dramatične dane 1991. godine, podsjećajući okupljene na ono što se događalo upravo ovdje, u danima kada je svaki čovjek morao donijeti odluku hoće li stati u obranu svoga kraja i svojih ljudi. Takva svjedočanstva imaju posebnu vrijednost. Živa riječ čovjeka koji je događaj vidio i proživio ima snagu koju ne možemo nadomjestiti. Zato je važno slušati svjedoke dok su među nama i njihova sjećanja zapisivati, prenositi i čuvati za generacije koje dolaze.
 
Obilježavanje je završeno svetom misom zadušnicom u mjesnoj kapelici u Doljanima, gdje je upućena molitva za pokoj duša svih poginulih hrvatskih vitezova.
 
Naša sloboda ima imena
 
Danas, 35 godina poslije, možemo živjeti u miru. Naša djeca mogu odrastati bez zvuka sirena, pucnjave i straha koji je obilježio početak devedesetih. I upravo zato ne smijemo zaboraviti.
 
Jer sloboda nema samo svoju vrijednost - ona ima i svoju cijenu. A ta cijena ima imena: Tihomir Vrdoljak. Srećko Manđini. Eugen Lapčić. Željko Bublić. Tihomir Lneniček. Vlado Plažanin.
 
I tisuće drugih hrvatskih branitelja čiji su životi ugrađeni u temelje naše države. Naša je dužnost čuvati njihova imena. Naša je dužnost poštovati njihove obitelji. Naša je dužnost prenositi istinu.
 
A posebno je naša dužnost učiniti sve da mladi naraštaji ne odrastaju samo znajući da je Domovinski rat postojao, nego da razumiju što je značio i koliko je koštao.
 
Neka zato svaka položena ruža bude podsjetnik. Neka svaka zapaljena svijeća bude obećanje. Neka svaka minuta šutnje bude trenutak u kojem ćemo zastati i zahvaliti.
 
I neka svako dijete koje jednoga dana prođe ovim mjestima zna da ovdje nisu samo spomenici. Ovdje su životi. Ovdje su snovi. Ovdje je hrvatska povijest. Ovdje je cijena naše slobode.
 
35 godina poslije ne tražimo ništa više od toga da se ne zaboravi. Jer narod koji pamti svoje junake čuva svoje dostojanstvo. A narod koji istinu prenosi svojoj djeci - čuva svoju budućnost.
 
Tihomire, Srećko, Eugene, Željko, Tihomire i Vlado - hvala vam. Za hrabrost. Za nesebičnost. Za ljubav prema domovini. Za slobodu. Neka vam je laka hrvatska gruda za koju ste položili svoje živote.
 
Vječna vam slava i hvala!
 

Stranica